Povijest župe Hutovo

1Osnutak župe

Župa Hutovo osnovana je 19. rujna 1971., a za njezina prvog župnika biskup Petar Čule imenovao je don Barišu Čarapinu.

Sela koja su sačinjavala novoosnovanu župu odvojena su od župe Gradac i Hrasno. Ako uzmemo u obzir da su se u tom trenutku već 4 obitelji bile odselile, onda to ukupno čini 180 obitelji s 965 vjernika.

Određeno je da središte župe bude u Hutovu kao najvećem naselju u kojemu se stanovništvo još koliko-toliko zadržavalo, dok se iz okolnih sela narod već pomalo odseljavao. Župnik Hrasna u tom je trenutku bio don Stjepan Batinović, a župnik gradačke župe don Filip Čulo, koji je naslijedio don Đuru Kulaša.

Dok se nije sagradio župni stan, svete Mise održavale su se u maloj mjesnoj kamenoj kapelici sv. Luke i sv. Ivana (a danas i Gospe Lurdske), veličine 6 × 5 m, koja se nalazi u hutovskom groblju, danas pedesetak metara udaljena od župne crkve i stana. Do osnutka hutovske župe ova je kapelica služila kao filijalna crkva župe Gradac. U toj vlažnoj kapelici s osnutkom župe održavale su se nedjeljne, blagdanske i dnevne svete Mise te vjeronauk za djecu, a Presveti Oltarski Sakrament u njoj je svakodnevno bio prisutan. Premda je za kišnih dana bila puna vlage, zimi vrlo hladna, sa zemljanim podom i potpuno neizolirana, vrlo je dobro poslužila svojoj svrsi župne crkve do izgradnje župnoga stana 1972., u čijem se prizemlju počela koristiti kućna kapelica za potrebe nedjeljnih Misa. Sve dok se nije sagradila župna kuća, župnik je stanovao u napuštenoj kući Grge Mustapića Jurkušina, gdje je jedna sobica bila spavaća, a druga je služila kao primaća i župni ured.¹

2Izgradnja i blagoslov župnoga stana – 1972.

S izlijevanjem temelja župnoga stana započelo se 2. svibnja 1972. Uz župni stan odmah se iskapala i čatrnja. Vjernici su skočili i s radošću započeli gradnju župnoga stana uz dobru organizaciju župnika don Bariše. Svi su bili uključeni: djeca, mladi, stari, srednjoškolci, studenti. Radile su se tri armirane deke: podrumska, deka prizemlja i deka prvoga kata. Krajem srpnja, za tri mjeseca, župna kuća bila je pod krovom.

Kod izlijevanja druge ploče na radu je bilo prisutno 75 župljana, a kod treće 105: žene i djeca donose vodu, mladići pripremaju šljunak, jači i iskusniji miješaju beton, a oni najjači iznose gotov beton na armaturu, koji onda majstori razbacuju po cijeloj ploči. Svoj novčani prilog dali su gotovo svi. Ova slika dovoljan je pokazatelj kako su župljani svim svojim srcem i dušom žudjeli izgraditi svoju župu.

U novi župni stan župnik don Bariša Čarapina uselio se 1. listopada 1972. Na blagoslovu župne kuće bila su prisutna obojica biskupa: mjesni biskup mons. Petar Čule i biskup koadjutor mons. Pavao Žanić. Biskup Čule prepustio je biskupu Žaniću da predvodi svetu Misu, blagoslovi novootvorenu župnu kuću i uputi prigodnu riječ.

Prisutnost obojice biskupa bila je od velikoga duhovnog značenja i na veliku radost prisutnim vjernicima. Sveta Misa slavila se u prizemlju novosagrađenoga župnog stana, u kojem su se dalje nastavile slaviti nedjeljne i dnevne svete Mise do izgradnje nove župne crkve. Tom prigodom biskup Čule darovao je župi Hutovo ciborij, čestičnjak za pričešćivanje vjernika, što je imalo simboličnu poruku: središte župe je Isus Krist, s kojim se treba družiti i njegovim se Tijelom neprestano hraniti. On je glavna snaga i župe i svakoga hutovskog vjernika.²

„Dosadašnji odaziv u radu i u prilozima, općenito govoreći, daje nadu da će i ubuduće istim žarom, voljom te doprinosima u izgradnji župne crkve sudjelovati cijela župa, kao dokaz zajedništva i ostvarenja onog što im je stavio na srce biskup ordinarij i biskup koadjutor prilikom otvaranja ove nove župe.”

— don Bariša Čarapina, u hrašnjanskom vjesniku Dumo i njegov narod³

Prva sveta Pričest u novoosnovanoj župi slavila se prve nedjelje u svibnju 1972., a prvu svetu krizmu u novoosnovanoj hutovskoj župi podijelio je mjesni biskup ordinarij mons. Petar Čule na Ivandan, 24. lipnja 1973. Najstariji su tada pričali da se nikad do tada u Hutovu nije okupilo toliko svijeta. Nekoliko je činjenica pridonijelo tako velikom skupu: novoosnovana župa, poznata pučka proslava Ivandana u Hutovu i dolazak mjesnoga biskupa, koji je podijelio svetu krizmu 71 krizmaniku.⁴

3Izgradnja i blagoslov župne crkve – 1980.

U komunistička vremena teško je bilo doći do zakonskih dozvola za izgradnju vjerskih objekata, posebno župnih crkava. Tako je bilo i s hutovskom crkvom. Više od pet godina čekalo se na izgradnju. Ipak, nakon što su se isposlovale potrebne dozvole, pristupilo se gradnji crkve. Na Ivandan, 24. lipnja 1976., mjesni ordinarij biskup Petar Čule blagoslovio je temelje nove župne crkve i položio kamen temeljac.

Krenulo se s izgradnjom. Župnik don Bariša Čarapina organizirao je cijelu župu. Svi su sudjelovali kako je tko mogao: netko novčano, a netko dnevnicama i majstorlukom. Crkva se gradila polako, ali sigurno. Tijekom 1979. bila je pokrivena i dograđen je toranj, ali još nisu bili dovršeni neki građevinski radovi. Nakon što se sve dovršilo, župnik je predložio biskupu nekoliko termina za blagoslov, a najprihvatljiviji je bio nedjelja 6. srpnja 1980., kako se i ostvarilo.

Župnik don Bariša sa svojim se vjernicima u župi pripremao na taj veliki događaj. Osobito su mu u tim pripremama pomogle časne sestre iz Neuma, Služavke Maloga Isusa. U vrijeme najbliže priprave župnik je organizirao trodnevnicu kao najbolju duhovnu pripremu za jedan od dotad najznačajnijih događaja u župi.⁵

„Blagoslov je obavio mjesni ordinarij [biskup Petar Čule] u 10,30 sati, a prije nego što je služena sveta Misa u novoblagoslovljenoj crkvi, djeca su prikladnim recitacijama pozdravila svoga biskupa, čestitala mu njegov 60-godišnji jubilej misništva te progovorila mnogo lijepih riječi o izgradnji i trudu oko nove župne crkve, koju je, eto, sada biskup blagoslovio. U svim obredima sudjelovale su časne sestre, koje su prethodno bile uvježbale svoje dijelove odgovarajući psalme, tako da je sam blagoslov crkve bio na uzornoj visini i ljepoti sa svake strane… Župnik je želio da izostane onaj redoviti banket uz blagoslov crkve, jer su se vjernici Hutova i previše istrošili prigodom gradnje crkve, ali na inzistiranje samih vjernika župnik je morao popustiti i priređen je veoma svečan ručak u skučenom prostoru oko župnog stana uz umjetnu hladovinu. Bilo je veoma svečano, a svečanost su uveličali mladi iz župe Ravno sa svojim mjesnim župnikom, koji su nastupili prikladnim crkvenim i nacionalnim pjesmama uz odgovarajuće glazbene instrumente.”

— Dumo, 28-1981.⁶

Mlade iz ravanjske župe predvodio je župnik don Mato Puljić, a za stolom je toga svečanog dana bilo oko 600 uzvanika.

Danas, hvala Bogu, Hutovo ima svoju crkvu u kojoj se već desetljećima slavi sveta Misa, ali svakako ovdje moramo spomenuti da se u župi Hutovo, uz Hutovsko jezero, u Vrutku, nalazi jedno od najstarijih kamenih oltarišta na kojemu se slavila sveta Misa u tursko vrijeme.⁷

4Duhovno-materijalni razvoj župe kroz povijest do današnjih dana

Don Bariša Čarapina 1971. – 1982.

Don Bariša Čarapina odigrao je možda najvažniju ulogu u dosadašnjoj povijesti župe, samim time što je kao prvi hutovski župnik uz pomoć svojih župljana izgradio najosnovnije župne objekte: župnu kuću 1972. i župnu crkvu 1980. Kada je crkva sagrađena, vjernici Hutova konačno su se počeli okupljati u pravom liturgijskom prostoru: za svete Mise, krštenja, prve Pričesti, vjenčanja, krizme. Do izgradnje župne crkve svete Mise slavile su se u kapelici župne kuće, gdje se održavao i vjeronauk. Kada se sagradila crkva, prešao je i s Misama i s vjeronaukom u crkvu. Nedjeljna Misa u crkvi bila je u 10,30 sati, a jutarnje nedjeljne Mise slavile su se naizmjenično, jedne nedjelje u Glumini, druge u Prapratnici.

„Najprije sam imao motor za obilazak župe, ali ga gotovo nisam koristio jer nije bilo ceste. Najviše sam išao pješice po župi. Kasnije, kad su se počele graditi ceste, 1975. – 1976., nabavio sam ‘fiću’, dobro je poslužio 2 – 3 godine. Onda sam nabavio ‘folciku’ od don Mile Miljke, pa ‘poljaka’, poljski fiat. S njim sam otišao u Grljeviće kad sam dobio premještaj 1982.”

— don Bariša Čarapina

Uz pomoć vjernika sagradio je i kapelicu u Prapratnici 1974. te iste godine kapelicu na Donjem Zelenikovcu. U župnoj crkvi slavile su se i Mise zornice. Premda je crkva posvećena Kristu Kralju, tradicionalno su najjače svetkovine u župi bile Ivandan (24. lipnja) i Lučindan (18. listopada), desetljećima slavljene u legendarnoj kamenoj crkvici u Hutovu, koja se danas nalazi u crkvenom dvorištu ispod župne crkve.⁸

Don Pavo Filipović 1982. – 1983.

Don Pavo Filipović, koji je u Hutovu bio vrlo kratko, organizirao je mladu Misu don Nedjeljka Krešića, 31. srpnja 1983.⁹

Don Mijo Klarić 1983. – 1986.

Pod vodstvom župnika don Mije Klarića bivši sakralni prostor u prizemlju župne kuće preuređen je u primaću prostoriju, kuhinju, župni ured, pomoćnu prostoriju i sanitarni prostor. Pred kućom je izlio betonsku terasu, a 1984. blagoslovio je crkvu sv. Ivana Apostola na Gornjem Zelenikovcu. Iste godine u župi je organizirao župni euharistijski kongres.¹⁰ Tijekom 1985. obojio je župnu crkvu izvana i iznutra te kuću izvana, sagradio garažu i vanjske sanitarije. Dovršio je obnoviteljske radove u Gornjem Zelenikovcu i Glumini.¹¹

Don Ivica Puljić 1986. – 1994.

Za vrijeme župnika don Ivice Puljića pučka je Misa slavljena u 11 sati, a rana naizmjenično u Glumini i Prapratnici u 8 sati.

„Radnim danom slavili smo večernje svete Mise jer je to narodu bolje odgovaralo. Uvijek bi se okupilo između 40 i 70 vjernika, a bilo je i djece i mladih. Imali smo redovite svibanjske i listopadske pobožnosti s krunicom i liturgijskim pjesmama. Vjeronauk za djecu držali smo u 7 ujutro u dvorani uz crkvu, jer su onda djeca odatle išla u školu, koja je u Hutovu počinjala u 8 sati. Vjeronauk se nije održavao nigdje drugdje osim tu.”

— don Ivica Puljić

Ovdje donosimo samo osnovne građevinske zahvate pod vodstvom župnika don Ivice:

1. 1987.nabavljena elektronička zvona i postavljen kameni pod u crkvi
2. 1988.vraćena kamena ploča na staru crkvicu sv. Ivana i Luke te u crkvici izgrađena Lurdska špilja, pa od tada crkvica uz sv. Ivana i Luku nosi i naslov Gospe Lurdske
3. 1989.u crkvi postavljen novi Križni put hrvatskoga akademskog slikara Ljube Laha, preuređeno crkveno dvorište
4. 1990.u Popovu završena i blagoslovljena crkva sv. Jakova s hladnicom
5. 1990. – 1991.izgradnja lapidarija u župnom dvorištu s 20 – 30 kamenih eksponata, gradnja Zavičajne kuće s oko 300 eksponata etnografskog karaktera
6. 1992.obnova župne crkve i objekata oštećenih u ratu te gradnja Gospine fontane u dvorištu crkve kao znak zahvale Gospi za zaštitu u ratnim zbivanjima¹²

Don Pero Marić 1998. – 2017.

U vrijeme župnikovanja don Pere Marića, njegovom zaslugom i pod njegovim vodstvom, postavljena su tri zvona u toranj župne crkve te je od propadanja obnovljeno više kapelica: Prapratnica, Glumina, Previš. Radilo se o popravcima fasada, promjeni krovišta, bojanju zidova te popravku ili promjeni prozora i vrata. Također su ograđena ili popravljena neka groblja: Gornji i Donji Zelenikovac, Prapratnica, Previš. Podizani su novi zidovi, rađene kapije, popločani prilazi kapelicama i tomu slično. Don Pero dao je postaviti vitraje u župnoj crkvi te izraditi nove klupe za vjernike.¹³

Don Anđelko Planinić 2017. – 2026.

Župniku don Anđelku Planiniću, koji je došao u župu 2017., pripala je čast organiziranja proslave jubilarne 50. obljetnice osnutka župe. Objeručke je prihvatio svoje župničke obveze te nastojao učiniti što se može u obnovi crkve i župne kuće. Tijekom 2019. i 2020. nastojao je obnoviti župnu crkvu. Uz pomoć svojih vjernika, donatora i sponzora promijenjen je kompletan krov crkve s drvenom građom, crijepom i olucima. Postavljena je i nova vanjska fasada sa stiropornom izolacijom od 10 cm. Zvonik je podignut za tri metra, a rubovi tornja uljepšani su prirodnim klesanim kamenom. U crkvu je ugrađen sustav grijanja i hlađenja. Obnovljena je vanjska fasada župne kuće, a prizemlje je u potpunosti obnovljeno i dorađeno: župni ured, kuhinja, pomoćna prostorija, hodnik, sanitarije. Kompletna obnova stajala je oko 130.000 KM (konvertibilnih maraka).¹⁴ Jubilarna 50. obljetnica župe svečano je proslavljena 15. svibnja 2022., što je opisano u nastavku.

Don Vinko Puljić od kolovoza 2026.

U kolovozu 2026. službu župnika u Hutovu preuzeo je don Vinko Puljić, osmi župnik od osnutka župe.

5Župne statistike¹⁵

Iz župnih statistika može se vidjeti kako su i broj obitelji i broj vjernika u župi Hutovo opadali od njezina osnutka do danas. Poseban pad broja obitelji i pad nataliteta u istočnoj Hercegovini dogodio se nakon 1976., kada je ukinuta uskotračna pruga Čapljina – Dubrovnik, na kojoj su mnogi bili zaposleni i koja je bila poveznica za čitavu istočnu Hercegovinu. Pruga je bila od velike egzistencijalne i gospodarske važnosti, prava žila kucavica ovoga područja. Njezinim ukidanjem mnogi su se iz Hutova i iz cijele istočne Hercegovine počeli odseljavati za boljim životom u Dubrovnik, Neum, Čapljinu, Metković i druga okolna mjesta. U tom ključu gledamo i statističko stanje župe Hutovo, ovdje tablično prikazano.

6Župnici i kapelan

1.

Don Bariša Čarapina

iz Vrdi · župnik Hutova 1971. – 1982.

Rođen je 3. ožujka 1940. u Vrdima od roditelja Ante i Kate r. Šarić iz Drežnice. Sjemenišnu gimnaziju pohađao je u Dubrovniku, Zagrebu i Đakovu, a završio 1963., dok je bogoslovni studij završio u Đakovu 1968. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je đakovački biskup Stjepan Bäuerlein 29. lipnja 1967. u Đakovu.

Svećeničke službe: mijenjao župnika don Andriju Iličića u Grabovici dok je on služio rezervu JNA (veljača 1968.); kapelan u župi Klepci-Dračevo (1968., mjesec dana); zamjenik župnika u Rotimlji (1968. – 1969.); upravitelj župe Uznesenja BDM na Trebinji (1969. – 1971.). U župi Hutovo kao prvi župnik djelovao je 11 godina (1971. – 1982.), a zatim odlazi za župnika u Grljeviće (1982. – 1996.); župnik sv. Mateja u Mostaru (1996. – 1998.); župnik Rotimlje i istodobno upravitelj Stjepan-Krsta (1998. – 2001.); župnik i upravitelj svetišta Kraljice mira u Hrasnu (2001. – 2004.); župnik u Gabeli (2004. – 2008.); duhovni pomoćnik na Domanovićima (2008. – 2012.); župnik u Vinici (2012. – 2017.). Umirovljen je u listopadu 2017. i nalazi se u Svećeničkom domu u Mostaru.¹⁶

7.

Don Anđelko Planinić

iz Krehina Graca · župnik Hutova 2017. – 2026.

Rođen je u Krehinu Gracu 25. listopada 1956. od oca Mate i majke Mare r. Buntić. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u rodnom Krehinu Gracu (1963. – 1967.), a osmoljetku završava u Čitluku 1971. Sjemenišnu gimnaziju završio je u Zagrebu na Šalati 1975. Filozofsko-teološki studij pohađa u Sarajevu i završava 1984. Svećeničko ređenje podijelio mu je biskup Pavao Žanić u Mostaru 29. lipnja 1984. Mladu Misu slavio je u rodnoj župi Gradina 1984. s mladomisničkim geslom „Hvalite Gospodina svi puci, slavite ga svi narodi” (Ps 117).

Poslije svećeničkoga ređenja službovao je kao župni vikar u Grljevićima (1984. – 1988.), Aladinićima (1988. – 1989.) i Stocu (1989. – 1991.) te 28 godina kao župnik u Prenju (1991. – 2017.). Kao sedmi župnik Hutovo je preuzeo 2017. i vodio ga do kolovoza 2026.²¹

8.

Don Vinko Puljić

župnik Hutova od kolovoza 2026.

Od kolovoza 2026. don Vinko Puljić osmi je župnik župe Krista Kralja u Hutovu.

7Svećenici i redovnice rodom iz župe

Svećenici rodom iz hutovske župe

Koliko je poznato, 12 svećenika podrijetlom je s područja današnje hutovske župe, bez obzira na to što je u vrijeme njihova rođenja to bila neka druga župa. Nabrajamo ih kronološkim redoslijedom.

1. Don Mijo Ivanišević

   Rođen oko 1680. u Glumini. Teološku izobrazbu završio je u Fermu u Italiji. Za svećenika je zaređen 1711. Kao župnik Ravnoga proveo je više od 30 godina. Umro je u Slanom 19. ožujka 1756.²³

2. Don Mijo Sunožić stric don Đurin

   Rođen u Glumini; ne znamo ni godinu rođenja ni godinu smrti. Bratić don Đuro spominje ga u svojoj oporuci iz 1733., gdje kaže da je don Mijo župnik u Ravnom.²⁴

3. Don Đuro Sunožić bratić don Mijin

   Rođen u Glumini oko 1685. Ocu je bilo ime Josip, a majka je bila od Kordića. Teološke studije završio je u Fermu u Italiji. Za svećenika je zaređen 1709. Cijeli svećenički život župnikovao je u Rupnom Dolu (1709. – 1733.). Umro je mlad, 14. kolovoza 1733., na Trebinji.²⁵

4. Don Mato Goluža

   Rođen u Prapratnici 21. lipnja 1714. od roditelja Stjepana i Anđe r. Vukasnović. Godina smrti nije poznata.²⁶

5. Don Petar Bronzić

   Rođen u Prapratnici 1716. Bogoslovno školovanje završio je u Dubrovniku, a za svećenika je zaređen oko 1737./1738. Sedamnaest godina župnikovao je u ondašnjim Dubravama. Umro je u 44. godini života, oko 1759./1760.²⁷

6. Don Jozo Pažin

   Rođen u Glumini 1719. Otac mu se zvao Miloslav. Potrebnu teološku naobrazbu stekao je u Dubrovniku. U Gracu je župnikovao 13 godina. Preminuo je oko 1807.²⁸

7. Don Stjepan Putica zvani Ćurčija, brat don Vide Putice

   Rođen 1841. u Prapratnici od oca Petra i majke Božice r. Matušković iz Moševića. Teološki studij završio je u Rimu 1865., a za svećenika je zaređen 2. travnja 1865. U ondašnjoj župi Dubrave kao župnik proveo je 40 godina. Preminuo je 1907. kao župnik u Prenju. Grob mu je ispred župne crkve u Prenju.²⁹

8. Don Vide Putica brat don Stjepana Putice

   Rođen 1859. u Prapratnici od roditelja Petra i Božice r. Matušković. Teologiju je završio u Rimu 1882. i iste godine zaređen za svećenika. Nakon brata don Stjepana župu Dubrave držao je 35 godina. Poginuo je na kućnom pragu u Prenju 1942. Njemu i bratu don Stjepanu podignut je spomenik ispred župne crkve u Prenju.³⁰

9. Don Lovro Konjevod

   Rođen 1917. u Hutovu od oca Ivana i majke Lucije r. Butigan. Sjemenište je završio u Travniku 1937., a bogosloviju u Sarajevu 1942., kada je i zaređen. Poginuo je 1945., u 28. godini, prilikom miniranja vlaka na putu Mostar – Sarajevo; za grob mu se ne zna.³¹

10. Don Pero Butigan Dubrovačka biskupija

    Rođen 1935. u Prapratnici od oca Nikole i majke Ivke r. Maslać. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku, a teološki studij završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1963. Preminuo je 13. listopada 2021. u 87. godini života i 59. godini svećeništva.³²

11. Don Đuro Bender

    Rođen 1949. na Donjem Zelenikovcu od oca Mate i majke Anice r. Vuletić iz Podžablja. Sjemenište je završio u Dubrovniku 1968., a teologiju u Splitu 1975., uključujući i vojni rok od godinu i pol. Za svećenika je zaređen u Pologu 1974. Župnik je u župi sv. Ivana Glavosjeka na Gradini od 2004.³³

12. Don Nedjeljko Krešić

    Rođen 1957. na Zelenikovcu, tadašnja župa Hrasno. Otac Martin podrijetlom je iz Bajovaca, župa Hrasno, pa stoga don Nedjeljko pripada i Hrasnu i Hutovu. Teologiju je završio u Splitu 1983. te je iste godine zaređen za svećenika u Mostaru. Od 2011. do 2022. župnikovao je u Gracu, nakon čega odlazi za župnika u Vinjane Gornje.³⁴

Redovnice rodom iz Hutova

Koliko je poznato, dvije su redovnice s područja današnje župe Hutovo; obje je u samostan opremio don Stjepan Batinović 1967., dok je Hutovo još bilo dio hrašnjanske župe.³⁵

8Umjetnine, starine i kulturna baština

Župna crkva

Istočni zid župne crkve ukrašen je vitrajima koje je izradio atelijer Stanišić 2013., a koji prikazuju prizore iz Isusova života: Rođenje u štalici, Krštenje na rijeci Jordanu, Posljednju večeru, Uskrsnuće, Pedesetnicu i druge. Hrvatski akademski slikar Ljubo Lah obogatio je župnu crkvu u Hutovu svojim izražajnim Križnim putem u 14 postaja. Na zidovima crkve nalaze se i djela hrvatskoga akademskog slikara Josipa Biffela. U crkvi je također kip sv. Ivana Krstitelja u prirodnoj veličini.

Stara crkvica u dvorištu i Zavičajna spomen-kuća

U crkvenom dvorištu nalazi se stara kamena crkva sv. Luke, sv. Ivana i Gospe Lurdske, sagrađena 1907., sa špiljom Gospe Lurdske u prezbiteriju i 4 mala vitraja akademskoga slikara Ilije Bule iz Čapljine. Uz tu crkvicu je pod vodstvom župe i Društva prijatelja starina sagrađena Zavičajna spomen-kuća „Hutovo”, u čast žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća župe Hutovo te žrtvama Domovinskoga rata. Projekt hercegovačke zavičajne kuće izradio je projektant Konavoskih dvora, arhitekt Stijepo Butier iz Dubrovnika.

Kuća se sastoji od „stojaće kuće”, „izbe” i „čardaka”. Stojaća kuća sadrži 360 eksponata iz tradicionalnoga narodnog života naših predaka u Hercegovini: ognjište, verige, lonac, kameni kreveti, bešika, sinija itd. U izbi se nalazi izložba željezničkih fotografija, diploma, službenih povijesnih dokumenata s crkvenoga i civilnog područja, desetak željezničkih eksponata te raznih zahvalnica HKUD-u „Hutovo”. Na stubištu, „prvom odmaralištu”, smještena je Ploča žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća, a na taraci Ploča žrtava Domovinskoga rata poginulih na području župe Hutovo. U unutrašnjosti čardaka je spomen-soba istaknutog akademika i filmskog redatelja igranih, dokumentarnih i kratkometražnih filmova Vlatka Filipovića iz Hutova (1936. – 2019.).

U crkvenom dvorištu je i lapidarij uspostavljen 1990., u kojem se nalazi srednjovjekovni Radovčev natpis s carine iz 1418., zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, na kojem stoji:

„A se piše Radovac Vukanović, kuji [koji] znah carinu u vojevode i dog [dok] mu ne sgriših prijatelje ne izgubih.”

— Radovčev natpis, 1418.³⁸

Oko ovoga spomenika u lapidariju se nalazi još tridesetak eksponata iz raznih povijesnih razdoblja.

Društvo prijatelja starina „Hutovo”

Inicijativa za osnivanje ovoga društva potekla je od župnika don Ivice Puljića. Kao što i sam naziv govori, cilj mu je bio sačuvati i zaštititi kulturno-povijesnu baštinu koju su nam naši pređi ostavili u nasljedstvo, ali i raditi na unapređenju i ostvarenju kulturnih i društvenih vrijednosti na području Hutova. Osnivačka skupština održana je 21. kolovoza 1994., kada su prihvaćeni Statut Društva i program rada te izabrana tijela Društva. Dana 3. studenoga 1995. upisuje se u registar Višeg suda u Mostaru pod nazivom „Udruga prijatelja starina Hutovo” iz Hutova. Za predsjednika je izabran Stanislav Vukorep, a tajnik Udruge bio je Mato Raič. Ovdje nabrajamo samo neke od projekata koje je Društvo organiziralo, potaknulo, ostvarilo ili izgradilo:

• Zavičajna spomen-kuća Hutovo
• Žive jaslice u guvnu na crkvenom dvorištu
• Običaji Badnjega dana
• Lapidarij u dvorištu župne crkve
• Edicija Humski zbornik
• Zbornik o Hutovu (priredio don Ivica Puljić)
• Ivanjski krijesovi
• Hutovski karneval
• Kulturno-povijesni časopis Vrutak
• Čišćenje i otkrivanje nekropole stećaka u Međugorju
• Otkapanje oltarišta u Vrutku

Društvo je službeno prestalo s radom 18. rujna 2017.³⁹

Vrutak i Glas Hutova

Vrutak je povijesno-kulturni i informativni časopis, rekli bismo godišnjak, koji je počeo izlaziti 1999. na poticaj Društva prijatelja starina Hutovo, koje mu je bilo i osnivač i izdavač. Glavni urednik bio je Božo Mustapić, odgovorni Stanislav Vukorep, a tehnički Ljubo Krmek. Kroz 8 godina (1999. – 2007.) izišlo je ukupno 11 brojeva. Kako su godine prolazile, broj stranica lista se povećavao: prvi broj imao je 20 stranica, a posljednji ravno 100 – sveukupno 612 stranica.

Teme koje Vrutak obuhvaća raznovrsne su: Crkva, vjera, svećenici, župne proslave, kapelice, groblja, jubileji, povijesna sjećanja na osobe i događaje, ratovi, stradanja Hrvata, arheologija, školstvo, narodni običaji, folklor, značajne osobe i događaji iz današnjega vremena itd. Časopis ne obuhvaća samo župu Hutovo, nego uključuje važne događaje po župama, gradovima i mjestima cijele Trebinjske biskupije, pa i šire. Pratio je gotovo sve crkvene i kulturno-povijesne događaje svoga vremena, pomno ih unoseći na svoje stranice i tako ih otimajući zaboravu. Posljednji, jedanaesti broj časopisa izišao je u lipnju 2007. Vrutak je vrlo vrijedan i značajan časopis za područje istočne Hercegovine, u kojemu će se tražiti i citirati – a već se traže i citiraju – razni podatci, godine, događaji i ljudi. To je vrijedan kulturni spomenik koji je Društvo prijatelja starina Hutovo podiglo ne samo za svoju župu nego za cijelu istočnu Hercegovinu.

Nakon Vrutka, točnije u ožujku 2010., u Hutovu je počeo izlaziti Glas Hutova, mjesečno glasilo formata A5 od desetak do petnaest stranica po broju. Ukupno je izišlo 25 brojeva; posljednji je izišao u travnju 2012. Osmislio ga je, pisao i uređivao glavni urednik Stanislav Vukorep, premda to nije istaknuto u listu.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Hutovo”

Društvo je osnovano početkom 2011. kao udruga koja se bavi proučavanjem i očuvanjem kulturne tradicije Hrvata južne Hercegovine. Ubrzo nakon osnutka društvu pristupa velik broj članova te se kreće s prikupljanjem podataka o starim običajima, uvježbavanjem plesova i pjesama te izradom tradicionalnih narodnih nošnji hutovskoga kraja.

Kroz godine koje su slijedile Društvo je ostvarilo gotovo 100 nastupa diljem BiH i Hrvatske. Najpoznatiji su po plesu lindže i biračkog kola, zatim trojanca te pletenog kola. Društvo je nastavilo organizirati tradicionalnu hutovsku manifestaciju „Ivanjski krijesovi”. Godine 2012. u suradnji s HRT-om snimaju dokumentarac Božić u Hutovu, koji je na HRT-u prikazan u udarnom obiteljskom terminu na sam Božić 2012. Iste godine organiziran je veliki božićni koncert u Neumu, na kojem su kroz igrokaze i pjesmu predstavili božićne običaje hutovskoga kraja. U svibnju 2013. sudjeluju u snimanju dokumentarnoga serijala Od Ivana do Neuma, u kojem je televizijska postaja TV1 snimala tradicionalne plesove njihova kraja. Među važnijim nastupima je i sudjelovanje u obaranju Guinnessova rekorda u masovnoj lindži na Stradunu. Rado sudjeluju na raznim manifestacijama vjerskoga i kulturno-umjetničkog karaktera, ponajviše po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.⁴⁰

Spomenik pastiricama

U Hutovu je 20. svibnja 2021. upriličen blagoslov križa na brdu Glavica iznad župne crkve te blagoslov spomenika svim pastiricama koje su desetljećima čuvale stada po hutovskim brdima. Blagoslov i svetu Misu, po biskupovu odobrenju, predvodio je župnik don Anđelko Planinić, koji je zahvalio Luki i Nikoli Konjevodu, pokretačima ideje, kao i ostalim okupljenim vjernicima.

Križ visine 12 metara postavljen je na 450 metara nadmorske visine i nalazi se na „Putu soli”, kojim je prošla hrvatska kraljica Katarina kada je bježala od osmanske tiranije. U ovom dijelu južne Hercegovine pastirice, ovdje poznatije kao „čobanice”, na svojim su leđima nosile glavni dio kućnoga posla te rada oko stoke, od koje se živjelo i s kojom se radilo. Ovaj spomenik znak je zahvalnosti i poštovanja tim zaslužnim i vrijednim trudbenicama, koje su čuvajući stoku po hutovskim brdima najčešće molile svetu krunicu. U podnožju križa upisano je više od 200 pastirica koje su čuvale stada po okolnim hutovskim brdima; njihova imena prikupio je i popisao Stanislav Vukorep. Sebi i svojim kolegicama spomenik su otkrile Ivanka Konjevod, udana Matić, i Boža Mustapić, udana Marić.⁴¹

Susreti rodova

Spomenimo ovdje dva skupa rodova s područja župe Hutovo koji su upriličili posebne susrete u mjestu svoga podrijetla.

9Drugi svjetski rat

U Drugome svjetskom ratu s područja župe Hutovo stradale su 194 osobe.⁴⁴

Od ukupnoga broja pod raznim okolnostima stradalo ih je 73, na Križnome putu 60, u borbi 18, dok se 10 vodi kao nestali. Od ukupnoga broja muških je bilo 156, ženskih 38, oženjenih ili udanih 55, vojnika 91, civila 103, dok ih je 42 bilo u dobi do 15 godina. Spomenimo i neka mjesta stradanja ili nestanka: Zagreb, Maribor, Sisak, Dubica, Zidani Most, Slavonski Brod, Stolac i druga.

10Domovinski rat

Don Ivica Puljić ratni je župnik župe Hutovo. Ratna stradanja župe opisao je u monografiji Hutovo (Mostar, 1994.). Ovdje izdvajamo samo najvažnije ratne datume:

1. 6. listopada 1991.prvi neprijateljski projektili na području župe, na Gluminu
2. 28. listopada 1991.branitelji Hutova ispalili prve hice na četnike u Prijevoru i Trnčini
3. 6. studenoga 1991.poginuo prvi branitelj na ovom području, Pero Šanje s Dobroga Dola, i njegov kolega
4. 14. studenoga 1991.četnici napali Dobri Do, Zelenikovac i Gluminu, koji tako postaju prva crta obrane; stanovništvo Hutova odlazi u izbjeglištvo prema Neumu i Čapljini
5. 21. studenoga 1991.prvi pravi napad na Hutovo – tisuće granata ispaljeno na područje između Zelenikovaca; hrvatski branitelji spremno odbili napad
6. 27. siječnja 1992.četnici napali Vjetrenik
7. 6. ožujka 1992.napadnut Prijevor, stanovništvo u izbjeglištvu prema Hrvatskoj
8. 13. travnja 1992.hrvatski branitelji oslobodili Stolove i tako spriječili četnički prodor prema Neumu i presijecanje Hrvatske na dva dijela
9. 24. travnja 1992.najteži dan – poginula četvorica branitelja: Mato Marčinko, Boro Bašić, Jure Ljubičić i Dražen Jukić
10. 10. svibnja 1992.na Hutovo palo sedam „krmača” (velikih avionskih bombi)
11. 16. svibnja 1992.raketirana i oštećena hutovska župna crkva
12. 20. svibnja 1992.hrvatski branitelji izveli uspješan protunapad i oslobodili mnoga sela na ovom području
13. 28. svibnja 1992.Uzašašće – prva Misa za povratnike iz izbjeglištva u oštećenoj i urušenoj župnoj crkvi; većina izbjeglica vratila se tijekom ljeta 1992., a u izbjeglištvu je bilo oko 95 % župljana
14. 3. lipnja 1992.biskup Ratko Perić pohodio Hutovo, župnika, župnu crkvu i branitelje⁴⁵

Poginuli branitelji Domovinskoga rata

Na stubištu Zavičajne spomen-kuće Hutovo, na „prvom odmaralištu”, smještena je Ploča žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća, a na taraci Ploča žrtava Domovinskoga rata poginulih na području župe Hutovo. Ukupno su upisana 22 imena, abecednim redom:

Na spomeniku u Glumini upisana su trojica hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu: Nikola Bogdan, Tonio Bogdan i Mato Marčinko. Na spomeniku u groblju na Previši upisani su Boško i Slavko Previšić. Na stubištu Zavičajne kuće u Hutovu upisani su Vide Obad te Nikola i Vicko Mustapić. Prema toj evidenciji ukupno je poginulo 8 hrvatskih branitelja rodom ili podrijetlom iz župe Hutovo. To su ujedno i najčasnija imena župe Hutovo u Domovinskom ratu, jer su dali svoje živote za Domovinu. O svakome od njih ono najosnovnije:

11Kapelice u župi⁵⁵

Glumina

Kapelica Imena Isusova

stara crkva sv. Petra iz 16. st. · nova kapelica sagrađena 1965.

U 16. stoljeću biskupski izvještaji u Rim spominju na hrašnjanskom području crkvu sv. Petra u Glumini, koja će kasnije nastradati u potresu 1667.⁵⁶ Neki povjesničari ističu kako je u Glumini najprije sagrađena crkva sv. Petra, koja se spominje davne 1622. Porušenu crkvu spominje i biskup Tudišić 1751., što bi se moglo odnositi na ovu crkvu, premda ne navodi kome je posvećena. Ruševine ove crkve postojale su sve do Drugoga svjetskog rata, kad je na tom mjestu podignuta nova kapelica. Tijekom stoljeća, dok ova crkva nije bila u uporabi, svete Mise slavile su se u mjestu Misarice, preko puta današnjega groblja u Glumini, gdje i danas postoje ruševine. U blizini postoje i ruševine pod nazivom „Dumina kuća”.⁵⁷ Spomenimo i da iz Glumine potječe jedan vrlo vrijedan sakralni arheološki nalaz: u ruševinama je pronađen kalež iz turskoga doba.⁵⁸

Današnja crkva u mjesnom groblju u Glumini, na čast Imena Isusova, sa zvonikom na preslicu, jednostavnoga kvadratnog oblika i prekrivena crvenim crijepom, sagrađena je 1965. pod vodstvom don Stjepana Batinovića, župnika Hrasna, kojemu je tada pripadala i Glumina.⁵⁹ Kako je svako pleme u Glumini slavilo svoga zaštitnika, don Stjepan je novu kapelicu i selo stavio pod zaštitu Imena Isusova za sve Gluminjane, tako da bi uz božićni blagoslov kuća svi zajednički slavili svetkovinu Imena Isusova, 3. siječnja, treći dan nove godine.

U prezbiteriju kapelice smješten je drveni oltar iznad kojega je Kristov križ. Zidove kapelice uljepšava Križni put s 14 postaja.

Vanjske dimenzije

8,50 × 4,20 m

Oprema

elektrificirana, stolice za vjernike

Mise

Ime Isusovo (3. siječnja), uz Svisvete, uz sprovode

Spomenik

Uz kapelicu je s donje strane 2019. postavljen spomenik poginulim hrvatskim braniteljima s dvjema kamenim pločama koje spaja Kristov križ. Na lijevoj ploči piše: „Braneći domovinu dali smo živote za tvoju slobodu. Ti za nas izmoli Pokoj vječni. Gluminjani 2019.”, a na desnoj su popisani Gluminjani koji su poginuli i stradali u Drugome svjetskom i u Domovinskom ratu. Nedaleko od kapelice nalazi se spomenik Mati Marčinku, hrvatskom branitelju poginulom 1992. Nedaleko od groblja, na lokaciji Krtine, podignut je spomenik šestorici hrvatskih branitelja poginulih na ovom području: petorici iz Treće imotske bojne, koja je bila u sklopu Četvrte splitske brigade, te Mati Marčinku, hrvatskom branitelju iz Glumine. Svi su poginuli 1992. Sveta Misa za ove poginule branitelje slavi se u kapeli u Glumini svake godine 24. travnja, jer su toga dana poginula dvojica, a u istom mjesecu travnju još dvojica.

Hutovo

Kapelica sv. Luke, sv. Ivana i Gospe Lurdske

sagrađena 1907.

U dvorištu hutovske župne crkve nalazi se stara kamena crkva – kapelica sv. Luke, sv. Ivana i Gospe Lurdske, sagrađena 1907. U prezbiteriju su 4 mala vitraja akademskoga slikara Ilije Bule iz Čapljine. Crkva je klasičnoga jednobrodnog stila, sa zvonikom na preslicu i prezbiterijem, prekrivena kamenim pločama. Unutarnji zidovi crkve, kao i pod, otkrivaju autentičnost i ljepotu kamene građe ove crkvice, u kojoj se nalaze i kamene klupe ispod prozora. Na vrhu prezbiterija s vanjske strane ugrađen je kameni križ s natpisom: Sv. Luka, moli za nas!

Ova je kapelica služila kao filijalna crkva župe Gradac dok je Hutovo još bilo u sastavu gradačke župe. Nakon što je 1971. osnovana župa Hutovo, služila je kao župna crkva dok se u blizini 1972. nije sagradila župna kuća, čije se prizemlje koristilo za svete Mise do završetka župne crkve 1980. U istoj staroj kapelici održavao se i vjeronauk za djecu ne samo Hutova nego i nekih mjesta okolnih župa. Ova hutovska crkva ostala je u narodu vrlo popularna jer su ovamo s raznih hercegovačkih strana dolazili vjernici na proslavu Ivandana i Lučindana.

Važno je spomenuti da je crkvu 1988. župnik don Ivica Puljić kompletno obnovio: ponovno ju je prekrio kamenim pločama, kako je izvorno bilo, zemljani pod također popločao te u oltarište kapele ugradio špilju Gospe Lurdske, tako da uz naslov sv. Ivana i Luke crkva od tada nosi i naslov Gospe Lurdske.⁶⁰ Za kraj, vrlo zanimljiv podatak: biskup Petar Čule je 12. listopada 1947. u ovoj crkvici krizmao 580 krizmanika s područja župe Hrasno i dijela župe Gradac.⁶¹

Vanjske dimenzije

6,00 × 5,00 m

Prezbiterij

3,00 × 2,50 m

Mise

budući da je župna crkva odmah uz nju, u ovoj se crkvi ne slave svete Mise

Prapratnica

Kapelica sv. Mihovila

sagrađena 1938. · proširena i blagoslovljena 1974.

Prva kapelica sv. Mihovilu arkanđelu sagrađena je u Prapratnici 1938.⁶² Od 1960. ovamo je preseljeno i aktivno mjesno groblje. Ubrzo se, pod vodstvom prvoga hutovskog župnika don Bariše Čarapine, pristupilo proširenju kapelice, koja je pretvorena u pravu crkvu i svečano blagoslovljena 1974.⁶³ Crkva je građena sa zvonikom na preslicu i prezbiterijem. U prezbiteriju, na čijem pročelju stoji veliki natpis „Sveti Mihovile, moli za nas!”, nalazi se pomični drveni oltar s Kristovim križem te kip sv. Mihovila arkanđela. Kapelica posjeduje i zastavu sv. Mihovila s natpisom „Prapratnica – 1978.”. Uz oltar su kipovi Blažene Djevice Marije i sv. Ante. Pokraj kapelice, pod lijepo uređenom betonskom konstrukcijom, smješten je vanjski oltar s Gospinim kipom visine 160 cm.

Vanjske dimenzije

7,80 × 5,60 m

Prezbiterij

4,20 × 3,50 m

Oprema

elektrificirana, klimatizirana, klupe za vjernike

Mise

sv. Mihovil, svake druge nedjelje u 9 sati, uz Dušni dan, uz sprovode

Previš

Kapelica sv. Nikole

sagrađena 1969.

U mjesnom groblju na Previši sagrađena je 1969. kapelica u čast sv. Nikole biskupa, sa zvonikom na preslicu i prekrivena crvenim crijepom. Zvono za kapelicu darovao je Pero Previšić iz Vinkovaca još prije gradnje kapelice; najprije je bilo postavljeno na dubu. Osim groblja u kojem je sagrađena kapelica, postoji i tzv. kužno groblje u Zaprevišu.⁶⁴ Komunistička vlast toga vremena nije dopustila gradnju kapelice, ali su mještani poslušali savjet pa zatražili gradnju mrtvačnice, što im je bilo dopušteno. Odmah je građena u obliku kapelice, tako je i ostalo, te se počela koristiti u liturgijske svrhe. Budući da na području župe postoje još dvije kapelice u čast sv. Nikole – na Donjem Zelenikovcu i u Međugorju – prije petnaestak godina određeno je da se na Previši slavi Spasovdan, što je praksa i danas.

U crkvici je drveni pomični oltar iznad kojega je veliki Kristov križ, a s lijeve i desne strane, na stalcima pričvršćenim uza zid, nalaze se dva manja kipa: Gospin i sv. Nikole. Pokraj oltara, na lijepo okresanom kamenom postolju, postavljen je veliki drveni kip sv. Nikole biskupa visine 130 cm. Crkvica je oko 2015. kompletno obnovljena i preuređena, iznutra i izvana, pod vodstvom župnika don Pere Marića; tom je prigodom obložena kamenom, a oko groblja podignut je čvrst kameni zid.⁶⁵

Vanjske dimenzije

5,60 × 4,20 m

Oprema

elektrificirana

Mise

sv. Nikola (na Spasovdan), uz Dušni dan, uz sprovode, po potrebi

Spomenik

U sklopu obnove u groblju ispred crkvice postavljen je spomenik s Kristovim križem poginulima u Drugome svjetskom i Domovinskom ratu, s natpisom: „Ovdje i po svijetu, braneći Domovinu, živote svoje ostaviše! Gospodine, žrtve njihove životom vječnim nagradi!” U groblju se nalaze i grobnica na svod iz ranokršćanskoga doba te grob serdara Lazara Previšića sa 7 uklesanih odlikovanja.

Donji Zelenikovac

Kapelica sv. Nikole

sagrađena 1974.

Kapelica u čast sv. Nikoli biskupu, sa zvonikom na preslicu, sagrađena je 1974. stotinjak metara od Gustinova groblja, s kojim je povezana asfaltom. Godine 1990. kompletno je obnovljena iznutra i izvana te ograđena kamenim zidom.⁶⁶ U blizini je i Martića groblje, u koje se pokapaju i Benderi. Pokraj dvorišnoga zida kapelice nalazi se prastara čatrnja s kamenicom. U blizini, u Uzglavcima, nailazimo na Gustinovu prastaru kamenu zidanu grobnicu s natpisom obnove: OBNOVLJENA 2000. GUSTINI. Nadsvođena je ravnim kamenim krovom s ugrađenim kamenim križem na pročelju. Uz nju je i stara čatrnja zvana Grobnica, po kojoj je ovaj predio dobio ime.⁶⁷

U kapelici je oltar od fino brušenoga kamena, s pročelja ukrašen urezanim križem u plitkom reljefu, u obliku tropleta. Zid iznad oltara krasi drveni Kristov križ te slika sv. Nikole biskupa (125 × 85 cm), rad hrvatskoga likovnog umjetnika N. Sabljića.

Stanovnika

13 katoličke čeljadi u 9 kuća

Vanjske dimenzije

6,70 × 4,50 m

Oprema

elektrificirana, klupe za vjernike, noću osvijetljena reflektorima

Mise

sv. Nikola (6. prosinca), uz Dušni dan, uz sprovode i obljetnice

Gornji Zelenikovac

Kapelica sv. Stjepana

gradnja započeta 1981. · blagoslovljena 1984.

Kapelicu u čast sv. Stjepanu Prvomučeniku mještani su pod vodstvom župnika don Bariše Čarapine počeli graditi 1981. Crkvicu u groblju, sa zvonikom na preslicu i prezbiterijem, prekrivenu crvenim crijepom, dovršio je i blagoslovio župnik don Mijo Klarić 1984.⁶⁸ Iznad ulaznih vrata stoji spomen-ploča s natpisom: IHS JUBILARNA GODINA OTKUPLJENJA 1984. Crkva je blagoslovljena u čast sv. Ivana Apostola i Evanđelista.⁶⁹ Budući da su mještani od pamtivijeka slavili sv. Stjepana, ali im „pićari” nisu mogli dolaziti drugi dan Božića, sv. Stjepana slavili su na sv. Ivana. Neki bi župnici toga dana u Misi spominjali oba sveca.

U prezbiteriju se nalazi kameni oltar s križem, iznad kojega su slike Srca Isusova i Marijina, a pokraj oltara kipovi Isusa i Blažene Djevice. Zidove kapelice resi Križni put s 14 postaja. U groblju povrh kapelice nalazi se stari kameni oltar na kojem se slavila Misa u tursko doba. Na ovom području nalaze se i staro Skočino groblje, tzv. kužno groblje te dosta grobova samaca.⁷⁰

Vanjske dimenzije

6,50 × 4,50 m

Prezbiterij

3,50 × 2,00 m

Oprema

elektrificirana, klupe za vjernike

Mise

sv. Ivan Apostol i Evanđelist – 27. prosinca (sv. Stjepan), Dušni dan, sprovodi, obljetnice

Popovo polje

Kapelica sv. Jakova

sagrađena 1990.

Za lokaciju u Polju gdje je sagrađena kapelica u čast sv. Jakova apostola mještani danas kažu „u gluminskim Bregovima”. Nalazi se u blizini lokalne ceste, pri kraju Polja.

„U početku je ovdje masa naroda dolazila na blagoslov polja, jer su gotovo svi iz Hercegovine imali obradive zemlje u Polju, a svećenik je slavio Misu na običnom stolu pod improviziranom hladovinom. Vjernici bi napravili ‘sjenicu’ od drveća, hladovinu, gdje bi se govorila sv. Misa. Nakon Mise bi se tu pjevalo i dernečilo, a na prostrtim dekama se ručavalo: kruh, luk, slanina, pršut, sir, kiselina, mlaćenica, što bi tko ponio. Najprije su se slavili sveti Filip i Jakov mlađi, apostoli, na njihov blagdan, 3. svibnja, no u to vrijeme još se voda ne bi povukla, pa je don Stjepan Batinović prebacio proslavu na blagdan sv. Jakova apostola, starijega, 25. srpnja, kad je polje bilo potpuno suho. Odlučili smo na tom mjestu napraviti kapelicu s nekoliko etaža ispred nje, hladnica za narod, tj. ‘sjenica’ međusobno povezanih u veliku hladovinu, u veliku ‘sjenicu’. Gluminu je zapalo da radi kapelicu, a ostalim selima gradnja hladnica. Kako polje više nije tonulo kao prije, plan je bio da sve župe čiji vjernici imaju zemlju u Polju na Uzašašće dođu na blagoslov polja sa svojim svećenikom, a svake bi godine Misu predvodio i polja blagoslivljao drugi svećenik. Hladnica s kapelicom gotovo je završena 1990., kada je mjesni biskup Pavao Žanić na Uzašašće blagoslovio kapelicu. Iduće godine počinje rat u Hrvatskoj i širi se i na područje Hercegovine. Kako je rat narod rastjerao na razne strane, a time je i rad u Polju zapušten, više se nije dolazilo organizirano u kapelicu sv. Jakova s hladnicom.”

— don Ivica Puljić, tadašnji župnik Hutova, koji je s narodom gradio kapelicu

Još su neko vrijeme vjernici Hutova dolazili na blagoslov polja u Popovo, a kako su i oni sve više napuštali svoja ognjišta, danas se blagoslov polja obavlja prve nedjelje u svibnju u župnoj crkvi za cijelu župu.⁷¹

Kapelica je betonska, otvorenoga tipa, sa zvonikom na preslicu i betonskim kosim krovom na dvije vode. Kad u Popovo zimi nadođu velike vode, kapelica gotovo sva potone, ostane samo krov. Zbog jakog utjecaja vode i vlage jednom je već potpuno obnovljena i učvršćena posebnim betonskim injekcijama. Kamena oltarna menza postavljena na dva prirodna, okomito pobijena kamena odmah nas podsjeća na teška turska vremena hrvatskoga naroda, kada su zbog turske zabrane gradnje kapelica svećenici svetu Misu slavili upravo na takvim prirodnim kamenim oltarima ispod dubova, na otvorenom ili čak u pećinama i jamama, kao što je jama Crnulja, u kojoj se slavila sveta Misa u tursko doba.

Vanjske dimenzije

5,60 × 4,20 m

Misa

sv. Jakov – 25. srpnja

Međugorje

Kapelica sv. Nikole biskupa

sagrađena 2008.

Kapelica u mjesnom groblju, podignuta u čast sv. Nikoli biskupu, otvorenoga tipa, sa zvonikom na preslicu i prekrivena crvenim crijepom, sagrađena je 2008. pod vodstvom župnika don Pere Marića. Novosagrađenu kapelicu blagoslovio je don Ivan Štironja, tadašnji vikar za pastoral Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, poslije kotorski, a danas porečki i pulski biskup. Tom prigodom blagoslovio je i zvono, koje je tada prvi put zazvonilo u Međugorju.⁷² U blizini se nalazi srednjovjekovna nekropola stećaka, jedna od najljepših u neumskoj općini.⁷³ U kapelici je oltar od lijepo glačanoga bijelog kamena, na čijem je pročelju plitkim reljefom ugravirana hrvatska šahovnica. Prozori na zidu iza oltara izrađeni su u obliku Kristova križa. Na zvoniku je ispod zvona ugrađen mali kip sv. Nikole biskupa.

Stanovnika

petero čeljadi u dvije kuće

Vanjske dimenzije

5,00 × 3,80 m

Mise

sv. Nikola, uz Dušni dan, uz sprovode, po potrebi

12Duhovno-vjersko stanje kroz crkvenu godinu

Župnik don Anđelko Planinić (2017. – 2026.) ukratko je opisao vjersko stanje u župi kroz crkvenu godinu, što ovdje donosimo.

13Župa proslavila 50 godina utemeljenja (1971. – 2021.)

Dana 15. svibnja 2022. svečano je proslavljen zlatni jubilej – 50 godina od osnutka župe Hutovo.

Sveto misno slavlje u koncelebraciji sa 16 svećenika predvodio je mjesni biskup msgr. Petar Palić. Proslavi je prisustvovao i prvi župnik Hutova don Bariša Čarapina. Osim njega bila su prisutna još trojica svećenika koji su pastoralno djelovali u hutovskoj župi: don Mijo Klarić i don Ivica Puljić kao župnici te don Mate Šola kao jedini kapelan. U slavlju su sudjelovala i dvojica svećenika rodom iz ove župe: don Đuro Bender i don Nedjeljko Krešić. Svoje su pozdrave prenijeli bivši župnici don Pavo Filipović i don Pero Marić, dok je don Aleksandar Boras jedini preminuli od hutovskih župnika.

Tom su prigodom vjernici župe Hutovo svim svećenicima koji su u župi pastoralno djelovali, svećenicima podrijetlom iz ove župe te biskupu u miru Ratku Periću uručili prigodne darove – kameni križ s uklesanim razdobljem godina koje su proveli u župi, odnosno na čelu biskupije. U ime svih svećenika prisutnima se obratio don Ivica Puljić, koji se prisjetio ljudi iz ovoga kraja kao dobrih osoba i vjernika te im zahvalio na pripremljenim darovima. Biskupu Petru Paliću darovali su umjetničku sliku i košaru punu domaćih plodova.

Nakon Mise u Zavičajnoj kući upriličeno je otkrivanje dviju spomen-ploča: generalu Janku Bobetku i general-bojniku Andriji Matijašu Pauku, koji su u Domovinskom ratu svojim vojnim djelovanjem obranili župu Hutovo, a time i jug BiH i Hrvatske, od prodora neprijateljskih snaga. Slijedili su zajednički ručak i narodno veselje pod šatorom, druženje, razgovor i pjesma.⁷⁴